Besplatne digitalne knjižnice i arhivi: vodič za istraživače

Izvorni izvori nekad su značili putovanje u fizički arhiv. Danas je golem dio te građe — povijesne novine, zbirke nacionalnih knjižnica, državni dokumenti, multimedijski arhivi — digitaliziran i besplatno dostupan za pretraživanje na internetu. Izazov za istraživače pomaknuo se s pristupa na otkrivanje: potrebno je znati koji arhivi postoje, što svaki od njih zapravo sadrži i kako ih učinkovito pretraživati. Uz ovaj vodič možete pregledati i naš potpuni imenik digitalnih knjižnica i arhiva.

Glavne vrste digitalnih arhiva

Nacionalne i državne knjižnice obično su najveći i najmjerodavniji projekti digitalizacije, koji često obuhvaćaju stoljeća novina, knjiga, karata i državnih dokumenata jedne zemlje.

Sveučilišne i istraživačke knjižnice često vode specijalizirane zbirke vezane uz istraživačke snage neke ustanove — obično manje od nacionalnih knjižnica, ali sadrže građu digitaliziranu nigdje drugdje.

Arhivi specijalizirani za novine digitaliziraju cjelovite nizove pojedinih izdanja, ponekad i više od stoljeća unatrag — osobito vrijedni za istraživanje društvene povijesti, jer novine bilježe svakodnevne pojedinosti koje rijetko opstaju u službenim dokumentima.

Multimedijski i audiovizualni arhivi obuhvaćaju snimljene emisije, film i fotografiju, za koje su potrebne drukčije strategije pretraživanja jer se u većoj mjeri oslanjaju na ručno unesene metapodatke nego na pretraživanje cjelovitog teksta.

Strategije pretraživanja koje doista štede vrijeme

• Krenite od metapodataka, ne samo od pretraživanja cjelovitog teksta. Filtriranje po razdoblju, izdanju, regiji ili jeziku prije pretraživanja po ključnoj riječi obično je mnogo brže od naknadnog probiranja kroz rezultate cjelovitog teksta.
• Računajte na pogreške OCR-a. Većina digitaliziranog povijesnog teksta strojno je pročitana, a stariji ili loše skenirani dokumenti često sadrže pogreške prepoznavanja. Isprobavanje alternativnih zapisa ili pregledavanje po datumu umjesto pretraživanja po ključnoj riječi može otkriti građu koju bi jedno pretraživanje propustilo.
• Zabilježite što još nije digitalizirano. To što se neka zbirka ne pojavi u pretraživanju ne znači da građa ne postoji — možda jednostavno još nije digitalizirana ili se čuva pod posve drugom ustanovom.

Ne zanemarite međunarodne i neengleske izvore

Istraživači koji rade na jednom jeziku često se automatski okreću arhivima na tom istom jeziku, no znatan dio relevantne građe — osobito za međunarodne teme ili poredbena istraživanja — nalazi se u arhivima koji se nikad ne pojave u pretraživanju na istom jeziku. To je jedna od praktičnijih primjena višejezičnog popisa: naš imenik jezičnih izvora olakšava pronalaženje polazišta na jeziku na kojem inače možda ne biste znali ni kako pretraživati.

Održavanje reda u istraživanju

Nekoliko navika isplati se tijekom dužeg istraživačkog projekta: zabilježite točan arhiv, naziv zbirke i datum pristupa za sve što namjeravate citirati, jer se digitalne zbirke povremeno reorganiziraju; vodite tekući popis izvora koje ste „provjerili, ali niste pronašli“, kako ne biste ponavljali pretraživanja u sljedećim sesijama; i povremeno se vratite u veće arhive, jer je digitalizacija stalan proces.

Početni popis za provjeru

Kada počinjete istraživati nepoznato područje, korisno je zapitati se: koja nacionalna knjižnica pokriva tu zemlju ili razdoblje; postoji li tematski ili sveučilišni arhiv koji bi mogao ići dublje od opće zbirke; isplati li se provjeriti izvore koji nisu na engleskom jeziku, čak i ako je istraživanje inače na jednom jeziku; i je li uz tekstualne izvore relevantan i multimedijski arhiv. Digitalni arhivi učinili su izvanrednu količinu izvorne građe besplatno dostupnom — preostala je vještina znati gdje tražiti.